Sporazumi o ekonomskoj saradnji

Osnovni cilj ekonomskih sporazuma jeste uspostavljanje institucionalnog oblika saradnje kroz jačanje i unapređenje ekonomskih interesa. Sporazumima se definišu oblasti od obostranog interesa i posebna pažnja se daje: industriji, poljoprivredi, šumarstvu, vodoprivedi, energetskom sektoru, istraživanju i razvoju, građevinskoj industriji i infrastrukturi, saobraćaju i logistici, zaštiti životne sredine, turizmu, promociji investicija, saradnji u oblasti malih i srednjih preduzeća, kao i  informacionim i komunikacionim tehnologijama i uslugama.

U Crnoj Gori se primjenjuje 20 sporazuma o ekonomskoj saradnji i to sa: Rumunijom, Republikom Austrijom, Republikom Bugarskom, Narodnom Republikom Kinom, Republikom Mađarskom, Katarom, Republikom Srbijom, Republikom Turskom, Republikom Makedonijom, Republikom Slovenijom, Republikom Grčkom, Republikom Hrvatskom, Njemačkom Federacijom, Španijom, Republikom Azerbejdžan, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Češkom Republikom, Republikom Slovačkom, Republikom Albanijom i Republikom Argentinom.

Sporazumi o uzajamnom podsticanju i zaštiti investicija

Potpisivanjem Sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja obezbjeđuje se dalji razvoj i proširivanje uzajamno korisne saradnje između dvije države, čime se uspostavlja adekvatan pravni okvir za njeno jačanje u oblasti investicija. Njime se uređuju uslovi investiranja između država, obezbijeđuje slobodan transfer plaćanja, reguliše pravo subrogacije, obeštećenja u slučaju eksproprijacije i rješavanje sporova između ulagača i zemalja kao i sporova između samih zemalja.

U Crnoj Gori se primjenjuju 24 sporazuma o uzajamnom podsticanju i zaštiti investicija i to sa sljedećim zemljama: Republikom Austrijom, Republikom Slovačkom, Republikom Srbijom, Češkom Republikom, Kraljevinom Danskom, Finskom, Katarom, Republikom Makedonijom, Maltom, Francuskom, Grčkom, Holandijom, Izraelom, Kiprom, Rumunijom, Litvanijom, Sjedinjenim Američkim Državama, Njemačkom, Poljskom, Španijom, Švajcarskom Konfederacijom, Republikom Azerbejdžan, Moldavijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sporazumi o slobodnoj trgovini

Primjena ovih sporazuma implicira povećanje međusobne trgovinske razmjene i stvaranja pogodnog tla za strane investicije i zajednički nastup na trećim tržištima. Isti polaze od relevantnih sporazuma Svjetske trgovinske organizacije (član XXIV Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. i član V Opšteg sporazuma o trgovini uslugama).

Crna Gora primjenjuje Sporazume o slobodnoj trgovini (FTA) sa sljedećim zemljama:

  • Ruskom Federacijom (Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Ruske Federacije o slobodnoj trgovini između Savezne Republike Jugoslavije i Ruske Federacije, „Sl. List SRJ – Međunarodni ugovori“ br. 1/01, od 11.05.2001. godine)
  • potpisnicama CEFTA 2006 sporazuma (Zakon o ratiikaciji sporazuma o izmjeni i pristupanju centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini „Sl. List RCG“ br. 18/07, od 28.03.2007. godine i Zakon o potvrđivanju Dodatnog protokola uz Sporazum o izmjeni i pristupanju centralnoevropskom sporazumu o slobodnoj trgovini „Sl. List CG – Međunarodni ugovori“ br. 14/11)
  • Turskom (Zakon o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Crne Gore i Republike Turske, „Sl. List CG – Međunarodni ugovori“ br. 3/09, od 31.07.2009. godine)
  • Ukrajinom (Zakon o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Vlade Crne Gore i Vlade Ukrajine, „Sl. List CG – Međunarodni ugovori“ br. 3/12, od 08.03.2012. godine)
  • EFTA zemljama (Zakon o potvrđivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Crne Gore i EFTA zemalja, „Sl. List CG – Međunarodni ugovori“ br. 8/12, od 19.06.2012. godine).

Njima je definisan pristup tržištu roba, osim u Sporazumu sa Ukrajinom, koji ima širi obuhvat i reguliše trgovinu robama i uslugama